Još kao mali, Valentin je pokazivao sklonost prema pomirenju različitih strana. “Klinci obično žele biti policajci, vatrogasci, doktori… a ja sam odmalena htio biti ambasador. Kako je do tog došlo, nemam pojma, ali uvijek sam težio nekoj diplomaciji. Možda je to zato što mi je tata iz Jordana, a mama iz Zagreba, pa sam zbog toga nekako htio povezati ljude iz različitih okolina.”

Danas radi u Sektoru za transformacije Croatia osiguranja. Bavi se planiranjem, strukturiranjem i provedbom projekata, ostvarujući određene strateške ciljeve kompanije u srednjem i dužem roku. “Primjerice, menadžment pokrene inicijativu za postizanje određenog cilja ili pokazatelja u sljedećoj godini, a mi moramo osmisliti put do ostvarenja tog cilja. Na temelju analiza, zajedničkog rada i iskustva definiramo inicijative i projekte, koje razvijamo u narednom periodu. Kada provedemo implementaciju, projekte i procese koje naš sektor definira kompanija zatim implementira u svoj business-as-usual.”

Diplomatski izazovi

Prije posla u Croatiji, također se bavio optimizacijom procesa i poslovanja, ali kao konzultant u jednoj revizorskoj kući. Međutim, nešto mu je uvijek nedostajalo.

“Kad si vanjski konzultant, tvoja uključenost završava na isporuci toga što je ugovoreno. To uglavnom zna biti neka preporuka, studija, itd., ali ti rijetko zapravo doživiš implementaciju toga. Posao bi bio dosta intenzivan, da bi to sve na kraju završilo - pošalješ mail, u prilogu je studija, lijepi pozdrav. Falio bi mi u tome neki closure.”

“Danas bih sebi savjetovao isto što sam rekao kolegi koji je došao nakon mene: kompanija postoji od 1884., postojat će i u ponedjeljak. Nemoj se živcirati, samo budi strpljiv i drži se svog cilja.”

Sada kad je direktno uključen u provedbu projekata od početka do kraja, ističe kako mu je najveći izazov upravo - diplomacija. “Croatia kao kompanija postoji više od 135 godina i ima preko 2 tisuće zaposlenika. Mi sve te različite ljude, poslove i odjele pokušavamo povezati na razini projekta i u njihov rad implementirati neke nove ideje, odnosno nove poglede na stare izazove. Međutim, ništa se ne događa preko noći. Često moraš nekako na diplomatski način “izgurati” ono što želiš ostvariti.”

Iz ureda u prirodu

Zbog posla, ali i vlastitih preferencija, više mu odgovara raditi iz ureda. “Jednostavno moram s nekim raspravljati, dijeliti ideje i brainstormati rješenja. A i puno sam produktivniji. Kad ostanem doma, onda sam toliko lijen da se moram probuditi sat vremena ranije i hodati okolo po kvartu da dođem k sebi. Ako ne promijenim lokaciju, ni dragi Bog me neće izvući iz kreveta.” Ipak, to stalno brainstormanje  i osmišljavanje novih rješenja ponekad zna i iscrpiti. U slučaju kad mu treba odmak, najradije odlazi po svježi zrak. “Najviše me veseli planinarenje. Volim otići s društvom kampirati, hodati po brdima, livadama i slično. Znam otići i na trekking , pa tako 2-3 hodati okolo i jednostavno uživati u  prirodi.”

"Menadžment je fleksibilan i uvijek otvoren za dogovore. Dok god su rezultati zadovoljavajući i sve se isporučuje kako je planirano, to je najbitnije."

Zbog dinamičnog posla, na godišnjem odmoru više voli ostati aktivan i vidjeti nova mjesta. “Nedavno sam bio 2 i pol tjedna u Kolumbiji, pa tjedan dana u Dominikanskoj Republici. Od tamo sam čak i radio, a razlika je 6 sati. Znao sam se buditi u 3.30 da obavim planirane razgovore, ali to mi nije bio nikakav problem.”

Na kraju, zaključuje kako ne žali za tim što je umjesto u ambasadi završio u osiguranju. Svoje diplomatske vještine koristi sasvim onoliko koliko mu treba. “Ljudi su super, kooperativni, simpatični i ljubazni, a s takvima se sve uvijek može lako dogovoriti.“