Tončica Topić — od mačevanja do matematike

Ljudi

Tončica Topić, danas Viša specijalistica za aktuaristiku u Croatiji, a nekoć višestruka prvakinja Hrvatske u mačevanju, priča kako se nakon mača “latila” matematike.

Ovdje su mi se najviše svidjeli ljudi. Ima prostora za napredak, cijeni se trud i firma to prepoznaje

nullnull

Usprkos maminoj želji da upiše balet, Tončica je sama odabrala sport u kojem će kasnije postići vrhunske rezultate. “Mačevanje sam otkrila preko prijatelja iz osnovne škole. Krenula sam trenirati u Splitu, a onda se kasnije preselila u Zagreb i tamo nastavila. Dosta sam to ozbiljno shvaćala. Imali smo puno natjecanja i putovanja, unutar Hrvatske i izvan.” U tom je sportu, gdje je preciznost iznimno bitna, Tončica čak osam puta osvojila titulu prvakinje Hrvatske.

Ipak, karijera u sportu, a pogotovo u malenom kao što je mačevanje, nažalost sa sobom povlači mnogo nepoznanica. Obrazovanje joj je bilo važnije, a opredijelila se za područje gdje je preciznost jednako bitna kao u mačevanju.

Tko se mača laća - postaje aktuar

“Ljudi o tome najčešće ne znaju puno, ili znaju, pa kažu - to su ti oni šta tamo nešto računaju, nemoj njih ništa pitat. Ali najkraće rečeno, mi se bavimo analizama i modeliranjima.”

Aktuari su najčešće matematičari, većinom vezani uz osiguranje. Jedan se dio bavi modeliranjem pričuva (reservingom), a drugi određivanjem cijena proizvoda (pricingom). Tončica pripada prvima. “Laički rečeno, mi brinemo o tome da kao društvo imamo dovoljno novca kako bismo pokrili sve obveze prema našim osiguranicima.”

“Kroz posao aktuara možeš naučiti vrlo zanimljive stvari.”

Nedavno su se bavili s nekoliko ekstremnih situacija, kao što su potresi. “Kad se to dogodilo, mi smo bili dužni analizirati sve aktivne police i prognozirati koliko ćemo iznose šteta morati isplatiti. Kako se takav slučaj već jako dugo nije dogodio, to je za nas bio velik izazov.”

No, radeći u takvim ekstremnim situacijama, njihove prognoze postaju sve preciznije, a u tom poslu uče najrazličitije stvari. “Primjerice, radeći na osiguranju usjeva i nasada, naučila sam točno kad se koja poljoprivredna vrsta osigurava, čemu je podložna, što je najštetnije za nju, kad su suše, tuče i poplave i slično. o mi je bilo vrlo zanimljivo, a vjerujem da takve stvari ne bih nikad ni znala da se ne bavim ovim poslom.”

Početni šok

U Croatiji je počela raditi prije skoro šest godina, kao pripravnik u istom sektoru. S vremenom je napredovala, i u znanju i u pozicijama. Nakon uspješno odrađenog pripravništva postala je specijalistica, a zatim i Viša specijalistica za aktuaristiku.

"Kad tek kreneš, želiš se dokazati i onda sam sebi stvaraš presing - jesam li dovoljno brza, jesam li mogla bolje... A nemaš iskustva, pa nemaš s čime ni usporediti svoj rad. Da danas tek krećem raditi, definitivno bih si savjetovala da se jednostavno opustim."

Kroz smijeh se prisjeća svojih misli s početka, odnosno - kako joj je kao sportašici legao novi, sjedilački život. “Ovo mi je bio prvi posao. Nisam radila kao student, jer sam se tada još aktivno bavila sportom. U početku puno učiš, pa ti možda sporije prolazi vrijeme, a onda ti poslije toga vremena uvijek fali. Kada sam se tek zaposlila, sjećam se da mi je prva misao bila - čekaj to je to? Ovako će izgledati moj život idućih 40 godina? Buđenje, pa sjedenje 8 sati na poslu… pa kako ljudi ovo izdrže?”

Ipak, taj je “početni šok” brzo prebrodila. “Imala sam puno sreće do sam došla tu. Bila sam i na drugim razgovorima, ali ovdje su mi se stvarno svidjeli ljudi. Najviše mi se sviđa što imam prostora za napredak, cijeni se trud i firma to prepoznaje. Dok god to postoji, ja sam zadovoljna.”

Ured, a zatim što manje sjedenja

Iako imaju mogućnost raditi od kuće, svi su se iz njenog sektora zajedno odlučili raditi iz ureda. “Rad od doma mi je okej ako si one-man-show, naprimjer ako imaš zadatak koji radiš tjedan dana i to je to. Trenutno radimo na nekoliko projekata i onda mi je stvarno draže biti u uredu. Direktno si u kontaktu s ljudima, možeš odmah prokomentirati neke stvari uživo, a i odmah vidiš kad je netko zauzet ili u gužvi, pa ih ni ne ometaš.”

Kad završi s poslom, Tončica nastoji što manje sjediti i biti za ekranom. “Dosta mi je ova doza koju dobijem tijekom dana. U slobodno vrijeme volim što više biti u prirodi i družiti se. Tu u Zagrebu najradije odem na Sljeme, ili u svoju dvoranu za trening.” 

A kad se želi potpuno isključiti, njen se idealan odmor može vrlo precizno sažeti u tri riječi: “More, Split i otoci!”